Danas je nabavljen AM/FM radio walkman sa mogućnosti reprodukcije i snimanja na kasetu. Radi se o modelu WM-F17 japanskog proizvođača Sony iz 1985. godine.
Na Walkmanima je sve minijaturno pa tako i funkcijske sklopke sa pripadajućim oznakama.
Tvrtka Sony vuče korijene s kraja 1945. godine kao privatna radionica za popravak radio uređaja. Godinu dana kasnije iz ove radionice formira se tvrtka naziva Tokyo Tsushin Kogyo K.K. (Tokijska tvrtka za telekomunikacijski inženjering) koja kao svoj prvi proizvod izrađuje snimač na vrpcu pod nazivom Type-G. Tijekom 1955. godine tvrtka izrađuje prvi japanski tranzistorski radio prijemnik namijenjen komercijalnom tržištu Sony TR-55, a 1959. i prvi na svijetu tranzistorski televizor TV8-301 čime je postala prva tvrtka u svijetu koja je tranzistore počela koristiti za komercijalne uređaje široke potrošnje. Tijekom 1958. godine ime tvrtke Tokyo Tsushin Kogyo promijenjeno u Sony. Ubrzo slijede novi modeli tranzistorskih audio i video uređaja, a tvrtka Sony proizvodnju u velikoj mjeri usmjerava na izvoz, posebice u SAD.
Uz tvrtku Sony vežu se video formati U-matic, Betamax, Betacam, Handycam, Video8 i Hi-band Hi8. Što se tiče televizora i monitora to su Sony Trinitron (CRT), Triluminos Display (LED), Crystal LED Display i BRAVIA (OLED televizori). Glede audia tu je prvi prijenosni kasetni glazbeni player na svijetu Walkman (kasnije je za CD-ove predstavljen Discman), zatim formati MiniDisc i Hi-MD te tehnologija kompresije zvuka pod markom ATRAC. Sony je nadalje unaprijedio Dolby Digital 5.1 format surround zvuka 7.1 sistemom naziva SDDS (Sony Dynamic Digital Sound), te u suradnji sa Philipsom razvio format digitalnog sučelja S/PDIF i audio sustav visoke vjernosti SACD. Sa Philipsom je također predstavljan prvi Compact Disc (CD), a u suradnji sa tom i drugim tvrtkama Sony je razvijao mnoge druge medije za pohranu podataka kao što su Floppy Disc, Blu-ray Disc, MultiMedia Compact Disc (MMCD) Memory Stick i DVD. Kad govorimo o fotoaparatima i kamerama poznate su tehnologije Cyber-shot, Alpha, CineAlta, Sony Mavice i NEX. U svijet računala Sony je ušao u 1980-tim godinama sa MSX kućnim računalima i NEWS radnim stanicama. U 1990-tim godinama Sony je predstavio svoja računala VAIO (Video Audio Integrated Operation), a 2011. je lansirao svoju Sony Tablet liniju Android tableta te kasnije pametne telefone pod nazivom Xperia. Glede mobitela, 2001. godine Sony je ušao u zajedničko ulaganje sa švedskom telekomunikacijskom tvrtkom Ericsson formirajući Sony Ericsson Mobile Communications. Što se tiče robotike poznati su Sony roboti u obliku psa AIBO, zatim robot za sviranje glazbe Rolly te humanoidni robot QRIO. Prije nekoliko godina Sony se uključio i u razvoj dronova (Airpeak). Iz svijeta zabave nezaobilazno je spomenuti PlayStation serije igraćih konzola.
Danas je Sony Corporation japanski konglomerat multinacionalnih korporacija i jedan od najvećih medijskih konglomerata na svijetu. Bavi se proizvodnjom raznih vidova elektronike, informacijskih, komunikacijskih i video tehnologija za komercijalno ili profesionalno tržište. Također je vodeća tvrtka u industriji zabave (igraće konzole, filmovi i glazba) te pruža usluge iz financijskog poslovanja.
Tvrtka Sony je sredinom 1979. godine plasirara na tržište prvi u svijetu jeftini džepni stereo kasetofon (Walkman) oznake TPS-L2 po cijeni od 200 dolara što odgovara današnjoj protuvrijednosti od oko 890 dolara. Ovo se za današnje pojmove ne čini jeftino, posebice jer model TPS-L2 nema mogućnost snimanja. Međutim, prethodni model Sony TC-D5 Pressman iz 1978. godine koji ima mogućnost snimanja i reprodukcije imao je cijenu od 1000 dolara (današnja protuvrijednost 4450 dolara). Taj model je podržavao samo mono način rada, koristio je nestandardne mini kasete, no imao je izvrsnu kvalitetu zvuka te je bio namijenjen uglavnom profesionalnim novinarima i reporterima (otuda mu i naziv Pressman). Stoga, kad je godinu dana kasnije izašao pet puta jeftiniji model sa stereo zvukom i standardnom kasetom, svakako je bio privlačan širem krugu kupaca.
Ideja konstrukcije kasetofona sa slušalicama koji se može koristiti dok osoba hoda nije bila originalno Sony-jeva. Brazilski izumitelj Andreas Pavel je prije Sony-ja osmislio metodu nošenja kasetofona sa slušalicama na remenu oko struka (Stereobelt) čime se može koristiti tijekom hodanja. Pavel je prvo izgubio parnicu protiv Sony-ja tvrdeći da je ideja Walkmana njegova, no 2003. godine je uspio postići nagodbu sa tvrtkom Sony u vidu novčane nadoknade za kršenje autorskih prava na nekim područjima gdje je imao zaštićena prava za takvu vrstu kasetofona.
Razvoj i prodaja Sony Walkmana su bili vrlo brzi i intenzivni. Već 1982. godine su izašli Wakmani sa ugrađenim radio prijemnikom, Dolby sustavom redukcije šuma i auto-reverse mehanizmom. Novi modeli su također postajali manji i lakši te je već 1983. godine izašao kompaktni model koji je bio širine i visine praktično kao i sama kaseta. Do izlaska našeg modela WM-F17 Sony je već prodao nekoliko desetaka milijuna primjeraka svojih Walkmana. U 20 godina nakon predstavljanja prvog modela, Sony je prodao 186 milijuna Walkmana s kazetama. Od 2000. godine Walkmane sa kasetama sve više zamjenjuju prijenosni CD pleyeri, tako da je posljednji model Sony kasetofonskog Walkmana izdan 2004. godine, a proizvodio se do 2010. godine.
Sony WM-F17 pokriva dva standardna radiodifuzna opsega:
- UKV FM: 87,6-107 MHz (kao antena služi kabel slušalica)
- SV AM: 530-1605 kHz (interna feritna antena)
Kod gotovo svakog radio Walkmana FM antena je izvedena na jedan specifičan način. S obzirom da se kod Walkmana teži što manjim dimenzijama i što većoj kompaktnosti konstrukcije, razvlačive (teleskopske) antene ili dugi komadi žice ovdje nisu dobro praktično rješenje. Već je i kabao za slušalice sam po sebi dovoljno nespretan kod korištenja Walkmana i lako se zapetlja ili zapinje. Govorimo naravno o 1980-tim godinama kada bežične slušalice za prijenosne uređaje nisu bile u širokoj komercijalnoj upotrebi.
Stoga se iznašlo rješenje da se kabao za slušalice, koje se ionako moraju koristiti, ujedno koristi i kao FM antena. Za FM opseg (središnja frekvencija 100 MHz) četvrtina valne duljine je 75 cm, a to je upravo i približna duljina kabla kod većine slušalica za Walkmane (iako realno za FM prijem točna rezonancija antene i nije posebno kritična). Kako bi se mogle koristiti standardne stereo slušalice u kabao nije dodavana posebna žica za antenu, nego se za antenu koristi vod mase, odnosno zajednički vod unutar kabla priključenih stereo (ili mono) slušalica. Potrebno je samo na neki način razdvojiti putove dva različita signala (audio i RF) koji prolaze kroz taj vod.
Najviše audio frekvencije ne prelaze 20 kHz, a najniža FM prijemna frekvencija je 88 MHz. S obzirom da očigledno imamo vrlo veliku razliku između tih dviju frekvencija, onda se one mogu lako, jednostavno i učinkovito razdvajati i usmjeravati već jednostavnim LC filtrima koji čak ne moraju biti ni posebno precizno izračunati ili podešeni.
Na izvedenoj shemi vidimo kako taj LC filtar izveden na Walkmanu WM-F17. Zavojnice L101 (a, b i c) su dovoljno male induktivnosti da za niske audio frekvencije (do 20 kHz) djeluju kao niska impedancija (praktično kratki spoj), dok za visoke frekvencije (iznad 88 MHz) predstavljaju visoku impedanciju (veliki otpor). Time audio signali imaju neometan prolaz preko zavojnica L101a i L101b na slušalice, a jednako tako i zajednička povratna veza audio signala preko zavojnice L101c neometano prolazi na masu. Kondenzator C26 relativno malog kapaciteta od 100 pF pak ne propušta te niske audio frekvencije na liniju antenskog ulaza u prijemnik jer on za niske frekvencije predstavlja visoku impedanciju. Za slučaj da i prođe dio audio signala (ili neke druge inducirane smetnje) kroz kondenzator C26, dvije anti-paralelno spojene diode D1 i D2 blokiraju sve amplitude veće od 0,6 V koje bi mogle oštetiti ulazno RF pojačalo prijemnika, a zatim slijedi i keramički pojasni filtar za opseg 88-108 MHz koji dodatno vrlo učinkovito blokira sve niže i više neželjene frekvencije.
S druge strane, visokofrekvencijski RF signali koji se induciraju u žici mase unutar kabla slušalica (radio signal) blokirani su zavojnicama L101 (a, b i c) tako da ne mogu prodrijeti na NF sklopove (audio pojačala) Walkmana. Ti VF radio signali mogu proći jedino preko kondenzatora C26 na pojasni filtar gdje se dodatno filtrira i propušta na prijemnik samo FM radio opseg.
Na slici lijevo se vidi trostruka zavojnica za blokiranje VF frekvencija kao dio LC filtra za razdvajanje audio i RF signala na GND vodu. Vidimo da je zavojnice imaju svega nekoliko namotaja žice tako da niski induktivitet istih propušta NF audio frekvencije, a blokira VF RF frekvencije. Na slici u sredini se uočava keramički pojasni filtar za FM opseg i dvije anti-paralelno spojene diode za zaštitu od amplitudnog preopterećenja FM antenskog ulaza. Na slici desno je opet keramički pojasni filtar za FM opseg (odmah ispod lijeve sklopke), a prema dolje se nastavljaju dva keramička filtra za AM MF na 455 kHz, te dva keramička filtra za FM MF na 10,7 MHz.
Vjerojatno svi radio Walkmani sadrže namjenske radio čipove i namjenska integrirana audio pojačala, a neki (noviji) modeli i namjenske upravljačke mikrokontrolere. To je jednostavno osnovni preduvjet za što manje dimenzije i kompaktnost gotovog uređaja, a što se posebno traži kod Walkmana i sličnih prijenosnih audio uređaja.
Radio Walkman Sony WM-F17 se bazira na pet namjenskih čipova, te njegova elektronička shema izgleda gotovo kao blok shema. Gotovo svi elektronički sklopovi radio prijemnika i pojačala sadržani su unutar tih namjenskih integriranih krugova:
- µPC1303G – kompletan AM/FM radio prijemnik kojem je potrebno dodati vanjske titrajne krugove AM/FM tunera i keramičke MF filtre za standardne MF na 10,7 MHz i 455 kHz
- BA1360 – FM Stereo dekoder (PLL tipa)
- CX20023 – stereo pretpojačalo
- BA5204 – izlazno stereo pojačalo
- LA5523 – regulator brzine vrtnje elektromotora
Osim ovih namjenskih čipova ugrađena su svega tri tranzistora: jedan kao tranzistorska sklopka za audio mute funkciju, jedan za kasetofonski bias oscilator i jedan za regulaciju napona.
Za radio čip µPC1303G danas se više ne mogu naći nikakvi podaci, no prema blok shemi vidimo da su RF pojačala ugrađena u sam čip, dok se za MF koriste dvostruki keramički filtri. To svakako osigurava dobru osjetljivost i selektivnost prijema. Integrirani stereo dekoder je PLL tipa, a to su najkvalitetniji tipovi stereo dekodera toga doba (vidi objavu Clarion Compo Car Stereo G-501). Za integrirana stereo pretpojačala i pojačala se također ne nalaze podaci, no posve sigurno se radi o namjenskim niskošumnim pojačalima za Wakmane.
U središnjem dijelu se lijepo uočavaju dvostruki MF keramički filtri za 10,7 MHz (FM) i 455 kHz (AM). Tu je i čip za regulaciju brzine vrtnje elektromotora LA5523 u specifičnom 5-pinskom kućištu.
Smještaj feritne antene za srednjevalno prijemno područje i mehanizma okretanja birača postaja sa spregnutom kazaljkom skale je uvijek izazov kod malih uređaja. Unatoč tome, kod ovog Walkmana je ipak napravljena redukcija prijenosa tako da je mehaničko biranje postaja lakše i preciznije. Kod jeftinih modela radio prijemnika gumb birača je izravno zašarafljen na osovinu kombiniranog AM/FM promjenjivog kondenzatora.
Zahvaljujući integriranoj tehnici broj pojedinačnih tranzistora i drugih diskretnih poluvidiča je sveden na minimum.
Generalno gledano, na primjeru Walkmana renomiranih proizvođača nerijetko ćemo naći najnoviju naprednu radio i kasetofonsku tehnologiju toga doba. Naš Walkman Sony WM-F17 je 1985. godine koštao 240 DM što je današnja protuvrijednost od oko 267 eura. To svakako nije mala cijena, no ona je odraz ugrađene napredne tehnologije i kvalitete koju ista predstavlja. Jeftini modeli radio prijemnika/kasetofona iz tog razdoblja kakve smo imali prilike vidjeli u našim objavama još uvijek su se bazirali na uglavnom čistoj tranzistorskoj tehnici sa eventualno nekim standardnim integriranim audio pojačalom.
Japanski proizvođači elektronike kontinuirano razvijaju namjenske čipove za radio i audio tehniku te su se u nekim periodima praktično na mjesečnoj bazi pojavljivali novi čipovi. Danas se za veliki broj takvih namjenskih čipova iz 1980/90-tih godina više ne mogu naći nikakvi detaljniji podaci (u najboljem slučaju to su osnovni tvornički podaci na japanskom jeziku), a još teže se nalaze stare NOS ili rabljene zalihe istih. Čak i da nije problem u namjenskom čipu, također i neke druge (pasivne) komponente unutar Walkmana mogu biti posebne minijaturne, namjenske ili neke specijalne izvedbe. S obzirom da je u unutrašnjosti praktično iskorišten svaki milimetar prostora, često je teško ugurati neku zamjensku komponentu većih vanjskih dimenzija.
Naravno, mehanizmi kasetofona su također maksimalno kompaktne izvedbe sa puno sitnih dijelova, posebice ako je to auto-reverse ili električki kontroliran pogon. Mnoge komponente mehanizma se s vremenom troše i propadaju uslijed zuba vremena, a restauracije dotrajalih mehanizama su vrlo zahtjevne u svakom pogledu.
Stoga, što se tiče popravaka i restauracija starih Walkmana, to je isplativo samo za neke tražene kolekcionarske primjerke, a onda je to obično metoda pokušaja da se iz nekoliko neispravnih, rashodovanih i nekompletnih primjeraka sastavi jedan funkcionalan primjerak.