Danas je nabavljen mobilni VHF FM primopredajnik IC-V200T proizvod japanske tvrtke ICOM iz 1990-tih godina.
Tvrtku Icom osnovao je Tokuzo Inoue, zaljubljenik u radio tehniku, koji je već nakon srednje škole otvorio malu trgovinu elektroničkom opremom u kući svojih roditelja. Ubrzo se udružuje sa proizvođačem medicinske opreme na razviju RF komponenti medicinske opreme, te 1954. godine otvara vlastitu malu radionicu pod nazivom “Inoue Electric Seisakusho”. Počinje se zanimati za proizvodnju radioamaterske opreme, no kako je ovo područje proizvodnje bilo već relativno dobro pokriveno trebalo je dizajnirati nove moderne i napredne uređaje kojima bi se probio na tržište. Prvi proizvod radione Inoue Electric Seisakusho bio je AM primopredajnik za opseg 50 MHz pod nazivom FDAM-1 (1964. godina) koji je bio poseban po tome što je bio potpuno tranzistorski (bez elektronskih cijevi). Tako su i svi idući modeli radio uređaja bili što je moguće više orijentirani na upotrebu tranzistora, a elektronske cijevi bi se eventualno zadržale samo za izlazne VF stupnjeve predajnika (IC-700 iz 1967. godine). Slijedeći korak u razvoju primopredajnika bila je upotreba naprednijih rješenja od tada uobičajenih kristalom kontroliranih kanala. Tako su nastali primopredajnici koji umjesto kristala koriste visoko stabilne VFO oscilatore (FDAM-3 iz 1968. i IC-71 iz 1969. godine), zatim je dizajniran i primopredajnik sa analognom PLL kontrolom frekvencije (IC-200 iz 1972. godine) te u konačnici i primopredajnik sa digitalnim PLL-om (IC-211 iz 1976. i IC-710 iz 1977. godine). IC-710 je u to vrijeme bio najmanji VF radio na svijetu i čitav izrađen u tranzistorskoj tehnici. Na nekim modelima su u prijemnom dijelu ugrađivani spiralni rezonatori kako bi se smanjila intermodulacijska izobličenja (IC-20 iz 1970. godine). Trgovačko ime ICOM uvedeno je 1971. godine. Od kraja 1970-tih godina tvrtka Icom počinje se širiti po cijelom svijetu. I dalje lansira nove modele primopredajnika u koje su ugrađene najnovije tehnologije tako da već od 1978. godine ima modele sa ugrađenim mikrokontrolerima i procesorima. Godine 1980. tvrtka ICOM predstavila je prvi primopredajnik koji je pokrivao čitav KV opseg 1,8-30 MHz (IC-720), a iste godine lansirala je i vrlo uspješan ručni primopredajnik sa PLL kontrolom frekvencije preko sklopki u obliku okretnih kotačića (IC-2A). Logo tvrtke ICOM kakav se koristi i danas uveden je 1987. godine. Tvrtka ICOM od osnutka do danas stalno nudi nove modele radio uređaja za sve komercijalne potrebe u koje su ugrađene najnovije tehnologije, od kojih su mnoge razvijene u samoj tvrtki.
Naš primjerak (inačica) primopredajnika Icom IC-V200T može raditi FM modulacijom u frekvencijskom opsegu 136-174 MHz tako da ga mogu koristiti i radioamateri i profesionalne službe u svojim propisanim 2-metarskim opsezima. Uređaj podržava simpleks i semidupleks (repetitorski) način rada. Moguće je memorirati do 16 radnih kanala sa najmanjim korakom od 12,5 kHz. Memorirane kanale je moguće stalno skenirati, s time da je iz skeniranja moguće isključiti neželjene kanale ili odabrati jedan prioritetni kanal koji se stalno prati. Izlazna snaga predajnika je 10 W.
Icom IC-V200T ima ugrađen programabilni 5-tonski sistem selektivnog poziva sa podrškom za grupne selektivne pozive, a moguće je ugraditi i opcionalni modul za CTCSS sistem. Podržava funkciju automatske potvrde prijema, odnosno uređaj će automatski odaslati signal potvrde prijema pozivnoj (baznoj) postaji ukoliko operater to nije u mogućnosti (npr. ne nalazi se pored postaje). Od ostalih funkcija moguće je programirati automatski prekid odašiljanja ako isto traje duže od jedne minute, te isključenje mogućnosti odašiljanja za pojedine memorirane kanale koje želimo imati samo za prijem.
Općenito gledano, sve ovo su standardne funkcije koje su imali praktično svi VHF FM primopredajnici za profesionalnu upotrebu iz 1990-tih godina nadalje. Icom IC-V200T je svakako primarno prilagođen za upotrebu u vozilima raznih javnih službi i servisa te privatnih uslužnih tvrtki, odnosno za operatere koji nisu radijski stručnjaci i koji će koristiti gotov programiran uređaj sa minimalnim brojem funkcija koje bi u radu trebalo mijenjati ili podešavati. S druge strane, upisom određenog koda (555555196 ili GGGGGG196) ulazi se u mod programiranja gdje se preko tipkovnice na prednjoj ploči mogu mijenjati svi parametri kanalnih frekvencija i selektivnog poziva. Jednako tako je moguće i izravno programiranje ili kloniranje uz pomoć određenih alata (programator i softver). Maksimalan broj kanala je 99. Zbog ovih značajki IC-V200T je svojevremeno bio dosta zanimljiv radioamaterima.
Na Internetu možete naći desetke stranica i foruma vezanih uz Icom IC-V200T te preuzeti osnovni korisnički i servisni priručnik kao i upute za programiranje. Stoga ovdje nema smisla prepisivati sve te podatke, nego ćemo dati samo jedan općeniti osvrt na unutrašnju konstrukciju primopredajnika.
Slika lijevo – MAIN UNIT: Na gornjoj strani su u oklopljenim komorama sklopovi prijemnika, predajnika, PLL-a te naponski regulacijski elementi. Slika desno – LOGIC-A UNIT: Na donjoj strani je MCU sa ROM i RAM memorijama te Gate Array čipom, kao i NF audio sklopovi prijemnika i predajnika (zvučničko i mikrofonsko pojačalo). Gore lijevo je konektor za opcionalni CTCSS modul.
Negdje na unutrašnjoj strani ovih poklopaca bi trebala biti puna oznaka naše inačice primopredajnika iz koje se vidi frekvencijski opseg, frekvencijski korak i izlazna snaga, odnosno regija za koju je primopredajnik svojim specifikacijama prilagođen. Ovdje nismo našli takvu oznaku, moguće je to bila naljepnica koja je izgubljena.
Blok shema primopredajnika Icom IC-V200T iz tvorničkog servisnog priručnika.
Radne frekvencije se kontroliraju PLL-om baziranom na namjenskom čipu PLL2001, a programiranje PLL-a na određenu frekvenciju se vrši preko mikrokontrolera (MCU) µPD78C06AG-570. Ovaj MCU pokreću vanjske RAM i ROM memorije, a sučelje sa vanjskim kontrolama i funkcijama je preko namjenskog Icom Gate Array čipa SC-1084 koji je ujedno i koder/dekoder za 5-tonski selektivni poziv te opcionalni CTCSS sistem (ovisno o inačici primopredajnika može biti i neka druga inačica Gate Array čipa). Čip za RAM memoriju na našem primjerku nema vidljivih oznaka, a prema servisnom priručniku to bi trebao biti µPD446G (16 kB CMOS SRAM). Čip za ROM memoriju je u servisnom priručniku označen kao SC-1169, SC-1072 ili SC-1073 (ovisno o inačici uređaja) što je tvornička kodna oznaka, a u našem slučaju je to EPROM TMS27C256 (256 kB) koji se briše pomoću UV svjetla, a zatim normalno elektronički programira adekvatnim programatorom. Inače, svi čipovi sa prefiksom SC su namjenski Icom čipovi za koje se teško nalaze bilo kakvi podaci.
U RAM memoriju µPD446G su naravno upisani svi „promjenjivi“ podaci poput radnih frekvencija/kanala, kodova selektivnog poziva i njima pripadajućih parametara. U ROM memoriji TMS27C256 pak je trajno upisan program za upravljanje mikrokontrolerom, odnosno praktički za upravljanje svim sklopovima primopredajnika. Ukoliko dođe do bilo kakvog oštećenja ROM čipa ili korupcije podataka na njemu, mogli bi imati problem nabaviti kompatibilni memorijski čip i izvorni program koji točno odgovara našoj inačici uređaja. U načelu, oštećenje bilo kojeg od do sada spomenutih čipova moglo bi čitav primopredajnik učiniti neupotrebljivim i vrlo teškim, odnosno danas već i posve neisplativim za popravak. Tu naravno možemo pridodati i sam namjenski LCD displej sa upravljačkim čipom µPD7225G. Iako je ovaj NEC-ov čip opće namjene, vrlo vjerojatno je u vrijeme kada se proizvodio bio dostupan samo za tvorničke i servisne narudžbe.
Iako su sve ovo kompleksni namjenski čipovi, topologija čitavog MCU-om kontroliranog PLL kruga je u osnovi ista kao i kod svakog drugog PLL primopredajnika koje smo imali prilike vidjeti u našim objavama. Isto vrijedi i za osnovne blok sheme prijemnika i predajnika.
LOGIC-A UNIT – Na ovoj strani pločice je EPROM TMS27C256, baterija za čuvanje RAM memorije i NF pojačalo za zvučnik µPC2002.
LOGIC-A UNIT – Na ovoj strani pločice su MCU i RAM memorija, Gate Array i 5-tonski koder/dekoder, 5-tonski detektor za prijemnik, te audio pretpojačala (NJM4558) za prijemnik i mikrofon (pretpojačalo, limiter i filtar).
Prijemnik je dvostruki superheterodin sa MF na 21,8 MHz i 455 kHz. Nakon prvog miješanja koristi se namjenski čip MC3357 koji objedinjuje sklopove drugog mješača, MF pojačala i FM demodulatora. Vidjeli smo ga primjerice kod Komunikacijskog prijemnika AOR AR-3000A. NF audio pojačalo je također integrirano i bazira se na čipu µPC2002H. Čip može isporučiti do 5,4 W snage na napajanju 14,4 V i opterećenju 4 Ω, a u našem slučaju maksimalna snaga je oko 3 W.
Signal 5-tonskog selektivnog poziva se detektira i izdvaja odmah nakon FM demodulatora preko namjenskog integriranog kruga FX102LG, a zatim dekodira u Gate Array čipu SC-1084.
Izlazno VF pojačalo predajnika se bazira na dva pogonska stupnja sa tranzistorima 2SC2407 i 2SC2053 te izlaznom RF hibridnom modulu M57741 (Icom SC-1044). Ugrađen je povratni krug za kontrolu stabilnosti izlazne snage.
MAIN UNIT – U gornjem odjeljku su antenski filtar i antenski elektronički TX/RX preklopnik (gore desno), te VF pojačalo predajnika sa sklopom za kontrolu izlazne snage (gore lijevo). Uočljivi zeleni tranzistor 2SB596 je regulator napona za napajanje izlaznog RF hibrida u krugu kontrole izlazne snage predajnika gdje radi i dvostruko operacijsko pojačalo µPC358C (čip u DIL-8 kućištu). Samo hibridno pojačalo pak je montirano na rebrasti hladnjak.
U donjem odjeljku su elementi prijemnika (dolje lijevo) i elementi PLL kruga (dolje desno). Skroz lijevo su na masu kućišta (hlađenje) montirani naponski regulatori MB3756 za 8,2 V i NJM7805 za 5 V.
Demontaža ove pločice nije jednostavna, potrebno je ukloniti više vijala i odlemiti nekoliko veza, tako da nećemo ići dalje u rastavljanje. Sa druge strane su ionako samo tiskane veze bez dodatnih elemenata.
Naš primjerak primopredajnika Icom IC-V200T došao je u prilično pohabanom stanju. Gotovo sa svih tipki su izbrisane oznake, a to vjerojatno nije posljedica intenzivnog tipkanja već lošeg održavanja, taloženja masnoća i prljavština, moguće duhanskog dima, a onda pokušaj čišćenja previše agresivnim sredstvima. Vidljivi su tragovi čestog otvaranja kućišta, neki vijci nedostaju, neki nisu originalni, neki su izglodani na prihvatu odvijača i više se ne mogu odviti. Na PTT mikrofonu je improvizirano zamijenjen taster, spiralni kabao je razvučen, čini se da je negdje i loš spoj tako da PTT ne uhvati svaki put. Tipka 2 na tipkovnici ne reagira, a ni ostale tipke na dodir baš ne daju osjećaj pouzdanosti. Unatoč tome, kod prvog uključivanja uređaj je proradio. Primijetio sam tek da displej ne prikazuje jedan segment i ne radi osvjetljenje istog. Uređaj je programiran na radioamaterske kanale pa ne čudi što je netko poprilično čeprkao po istom.
Ovako je izgledao primopredajnik Icom IC-V200T u prospektu iz 1990-tih godina.
FRONT UNIT – tipkovnica i LCD displej sa upravljačkim (driver, kontroler) čipom µPD7225G.
U prednjoj ploči uređaja (Front Unit) čuje se zveckanje nekih otpalih dijelova, a već prije smo uočili da LCD ne pokazuje jedan segment znamenke i nema pozadinskog osvjetljenja. Vide se tragovi čestog rastavljanja i popravljanja (taljenja) ove prednje plastične maske, a plave žice koje ulaze u rupe sa svake strane displeja su vodovi za žaruljice za osvjetljenje skale, što je očigledno isto više puta prepravljano. Stoga ćemo izvaditi tiskanu pločicu iz kućišta da vidimo kakva je tu situacija.
Čitava plastična maska je pretrpjela višestruka rastavljanja, razna puknuća i pokušaje popravka taljenjem plastike.
Dijelovi koji su zveckali su krhotine bijelog difuzora koji pomaže podjednako raspršiti svijetlo sa dvije žaruljice na površinu displeja. Netko je vjerojatno proširivao rupe za žaruljice ili gurao kakve prevelike predmete. Također, standardni problem sa žaruljicama je što se u radu dosta griju te kroz duže vrijeme ostave termička oštećenja na okolnim površinama. Moguće je da je dio plastike oko žaruljica s vremenom izgubio prvobitnu elastičnost i čvrstoću uslijed povišene topline, te je na kraju popucao i raspao se. Kako god bilo, sada ćemo zalijepiti ove krhotine natrag na njihovo mjesto i usput alkoholom očistiti kontakte LCD-a i zebra konektora. Numerička tipkovnica je zataljena plastikom, vidi se da je već skidana pa ponovno taljena, i sada se vjerojatno više neće moći nakon ponovnog skidanja opet dobro zataliti. Time je ovo sve što možemo (želimo) uraditi za ovu već izmučenu prednju ploču, ostalo se ne isplati dirati jer se lako napravi više dodatne štete nego koristi. Nemam originalne žaruljice za osvjetljenje skale (napon linije je 7,3 V) pa se neću upuštati u neke improvizacije. Prednja ploča uređaja je jednostavno previše uništena i dotrajala te je lakše i jeftinije nabaviti isti uređaj u boljem stanju.
LCD ima difuzor i zeleni filtar za jednoliko zelenkasto pozadinsko osvjetljenje. Odlomljene dijelove difuzora gdje dolaze žaruljice ćemo zalijepiti, zatim očistiti kontakte LCD-a na pločici i zebra konektoru i to je sve što možemo napraviti za ovaj displej.
Zebra konektor je donjim krajem slijepljen sa kontaktima LCD-a i bolje ga je ne odvajati na silu (radi čišćenja) jer se odvajanjem može odvojiti i vrlo tanak kontaktni sloj nanesen na stakleno tijelo LCD-a. Stoga ćemo očistiti zebra konektor samo sa gornje strane, kao i kontakte na tiskanoj pločici.
Nakon ponovnog sklapanja izmjerili smo izlaznu snagu koja na 144 MHz iznosi nešto preko 11 W (11,1 W).
U današnje vrijeme vjerojatno više nitko nije zainteresiran za praktično korištenje ovakvog radio uređaja, osim možda u neke eksperimentalne svrhe. Tvrtka Icom kroz čitavo razdoblje zadržava visok standard proizvodnje radio uređaja i u njih su uvijek ugrađene najnovije tehnologije. Međutim, naš IC-V200T je uređaj star 30 godina, a to je vrijeme u kojem je radio tehnika prilično napredovala. Kvaliteta ugrađenih komponenti može ovakav uređaj zadržati ispravnim nekoliko desetljeća, no s druge strane vrijeme je pregazilo njegove skromne mogućnosti.
Ako kupite neki novi model radio uređaja onda će u njega biti ugrađene nove tehnologije i novo razvijeni namjenski integrirani krugovi i mikrokontroleri. To je dobro za performanse, karakteristike, mogućnosti i gabarite radio uređaja, međutim, veliki problem je servisiranje takvih uređaja izvan ovlaštenih tvorničkih servisa. Veliki broj namjenskih komponenti nećete moći nabaviti, a isto vrijedi i za specijalizirane softvere. Kad uz to imate uređaj star 30 godina sa ugrađenim specijalnim komponentama koje se odavno više ne proizvode, bilo kakav servis je praktično neisplativ, može se jedino iz više istih uređaja sa različitim kvarovima eventualno kompletirati jedan ispravan. Sa ovog našeg IC-V200T možda bi se mogle izvaditi komponente izlaznog VHF pojačala snage 10 W pa napraviti neki zasebni linear opće namjene, no iskreno, čak i to je gotovo neisplativo uz današnju ponudu gotovih VHF/UHF linearnih pojačala.
IC-V200T u dobrom stanju možete danas nabaviti za nekih 50 eura (ja sam za ovaj izdvojio 10 eura), a za te novce možete kupiti i neki malo bolji kineski Baofeng. Koliko god volim dobru staru elektroniku, da moram birati, vjerojatno bi odabrao (još jedan) Baofeng. Netko tko se bavi isključivo radioamaterskim vezama ili restauracijama, vjerojatno bi odabrao drugačije. Međutim, ja više volim proučavati praktične konstrukcije radio uređaja, upoznavati i uspoređivati stare sa novim tehnologijama, vršiti eksperimentalna mjerenja i testove. Stari uređaji su mi tako odličan alat za praktičnu potvrdu nekada stečenih teoretskih znanja, kada baš nije bilo na raspolaganju ovolike količine različite jeftine elektronike da se teorija odmah provjeri u praksi.