Oszillograph MO 5/7


Danas je nabavljen cijevni osciloskop Oszillograph MO 5/7 proizvod njemačke tvrtke Grundig (u suradnji sa H&B) iz 1962. godine.

 

 

Tvrtku Grundig osnovao je proizvođač radio aparata Max Grundig odmah nakon rata 1945. godine. U početku je proizvodnja bila orijentirana na radio prijemnike, a već 1952. godine Grundig proizvodi svoj prvi televizor i prijenosni magnetofon. Do sredine 1950-ih Grundig je postao najveći proizvođač radio aparata u Europi, a do kraja desetljeća ponuda tvrtke proširena je na i sve druge audio uređaje potrošačke elektronike (tranzistorski radio prijemnici, prijenosni magnetofoni, diktafoni, razni kućni stereo audio uređaji i slično). Grundig je 1957. godine stekao većinski udio u tvrtkama za proizvodnju pisaćih strojeva Triumph i Adler, a od 1960-tih godina širi proizvodne pogone i izvan Njemačke (Portugal).

U idućim desetljećima sve do danas tvrtka Grundig je stalno u trendu sa najnovijom tehnologijama potrošačke elektronike te je često prva u Evropi po proizvodima koji uključuju nove tehnologije. Tako već 1960. godine Grundig plasira televizor sa mogućnostima VHF prijema i predstavlja prvi bežični ultrazvučni daljinski upravljač.  Godine 1967. Grundig je predstavio kompaktni kasetofon, a nakon toga i kasetofon za automobile. Godine 1969. je proizveo prvo Hi-Fi pojačalo s ugrađenim ekvilajzerom za evropsko tržište. U ranim 1970-im godinama uvodi kvadrofonski sistem reprodukcije stereo kanala. Slijede uspjesi u proizvodnji kućnih videorekordera i digitalnih radio satova s budilicom. U drugoj polovici 1970-tih godina Grundig već ima auto-radije sa automatskim traženjem stanica, AM/FM prijemom, dekoderom stanja u prometu i kasetofonom. U 1980-tim godinama nastavlja se proizvodnja video-rekordera sa najnovijim funkcijama (videotekst, prikaz položaja trake u stvarnom vremenu), elektroničkih notesa, predstavljen je satelitski TV prijemnik i televizor u boji s tehnologijom 100 Hz. U 1990-tim godinama Grundig predstavlja svoj prvi DAB pilot prijemnik, prvi u svijetu predstavlja tehnologiju bežičnog infra-crvenog prijenosa Hi-Fi signala i širi proizvodnju na bežične telefone. U proizvodnji televizora Grundig stalno slijedi nove tehnologije (interaktivna korisnička sučelja, ravni zaslon, smart TV s pristupom internetu), a 1998. godine lansira softver za prepoznavanje glasa pod nazivom Voice Office mobil za svoje digitalne diktafone. U 2000-tim godinama slijede MP3 i DVD uređaji, auto-navigacijski uređaji, a posljednjih deset godina Grundig je uz širok spektar potrošačke elektronike proširio asortiman i na kućanske aparate i bijelu tehniku.

Što se tiče mjernih i testnih uređaja za radio tehniku i elektroniku tvrtka Grundig je u početku bila primorana razviti vlastite mjerne instrumente. Tako su već 1945. godine razvili svoj ispitivač elektronskih cijevi te svojevrsni univerzalni mjerni instrument Novatest za različita mjerenja napona, struje, otpora i kapaciteta. Tijekom svojeg daljnjeg razvoja Grundig je preuzeo ili ostvario poslovne suradnje sa više srodnih tvrtki te je ubrzo proizvodio gotovo sve vrste mjernih i testnih uređaja za elektroniku: pojedinačne ili kombinirane instrumente za mjerenje napona, struje, otpora, kapaciteta i drugih električnih veličina poput impedancije, rezonancije (grid-dip), frekvencije i slično. Također, proizvodili su se i specijalizirani laboratorijski i testni uređaji za razvoj i proizvodnju televizora, radija i audio uređaja, kao i mjerači za podešavanje na satelitske i TV signale. Grundig je lansirao i svoje modele različitih generatora audio, video i RF signala te voblera, zatim osciloskopa, te ispitivača elektronskih cijevi, tranzistora i dioda. Naravno razvijeni su i različiti izvori laboratorijskih napajanja te druga slična oprema za elektronička istraživanja, ispitivanja i testiranja. U razdoblju od 1945-1990. godine mjerna oprema iz Grundiga prošla je razvoj od analognih cijevnih uređaja do digitalne visoko integrirane tehnologije.

Što se tiče vlasništva, još od 1972. godine dionice Grundiga polako počinje prikupljati tvrtka Philips Electronics, koja je do 1984. preuzela poslovno upravljanje kompanijom, a do 1993. godine je stekla i potpunu ekonomsku kontrolu nad Grundigom. Grundig 1998. godine raskida partnerstvo sa tvrtkom Philips zbog njezine prevelike dominacije, a zatim je 2003. godine, zbog nastalih promjena na tržištu, bio prisiljen pokrenuti stečajni postupak. Gotovo svi pogoni Grundiga su nakon uspješnih pregovora ipak uspjeli preživjeti stečaj te nastavljaju nositi naziv Grundig (Grundig Intermedia, Delphi Grundig, Grundig Car Inter Media System GmbH, Grundig SAT Systems GmbH, Grundig Business Systems GmbH). Godine 2007. Grundig Intermedia GmbH postaje dio turske kompanije Arçelik A.Ş., proizvođača bijele tehnike u vlasništvu Koc Holdinga, koji obuhvaća deset brandova: Arçelik, Beko, Grundig, Blomberg, Elektrabregenz, Arctic, Leisure, Flavel, Defy i Altus.

 

 

Tvrtka Grundig je održavala razne veze s drugim poznatim tvrtkama u proizvodnji elektroničkih uređaja. Važna suradnja postojala je s njemačkom tvrtkom specijaliziranom za mjerne instrumente Hartmann & Braun (H&B), te su u okviru ove suradnje proizvedeni neki profesionalni mjerni uređaji. Ovi uređaji su obično distribuirani sa logotipom obje tvrtke „Grundig / H&B“, no u nekim slučajevima može stajati logotip samo jedne tvrtke, Grundig ili H&B.

 

 

Osciloskop Grundig MO 5/7 je jednokanalni analogni osciloskop za frekvencije do 5 MHz i vertikalne osjetljivosti 30 mV/cm. To je jednostavan servisni osciloskop opremljen osnovnim kontrolama karakterističnim za sve osciloskope ove klase iz 1960-tih godina. Vertikalni i horizontalni otkloni se mogu kalibrirati i preko ekrana je postavljena mjerna mreža tako da je ovo svakako mjerni osciloskop. Naime, u 1960-tim godinama jeftini modeli servisnih osciloskopa često nisu imali kalibrirane otklone i služili su samo za vizualni prikaz valnog oblika promatranog signala. Kod konstrukcije mjernih osciloskopa pak je potrebno više pažnje posvetiti stabilnosti, linearnosti i preciznosti otklonskih pojačala, vremenske baze i ulaznih atenuatora.

Kontrole na prednjoj ploči Grundiga MO 5/7 su pregledno razdijeljene na one za vertikalni i na one za horizontalni otklon. Tako u vertikalnom otklonu imamo ulazni atenuator (30 mV do 10 V) koji je moguće kalibrirati kalibracijskim naponom od 1 V. Desno od njega je preklopnik za odabir tri standardne sprege ulaznog signala (istosmjerna, izmjenična, ulaz spojen na masu). U horizontalnom otklonu je sklopka za odabir vremenske baze (1 µs do 100 ms), a ispod nje je sklopka za sinkronizaciju vremenske baze (automatska sinkronizacija sa frekvencijom ulaznog signala, sinkronizacija mrežnom frekvencijom 50 Hz, sinkronizacija vanjskim istosmjerno ili izmjenično spregnutim signalom). Slijedi potenciometar „Niveau“ za namještanje praga okidanja vremenske baze i na kraju sklopka za selekciju horizontalnog ulaza (interna vremenska baza ili vanjski signal odnosno XY mod).

 

Podaci za Oszillograph MO 5/7 iz Grundigovog kataloga mjernih instrumenata iz prve polovice 1960-tih godina. Grundig je proizvodio široku paletu profesionalnih mjernih instrumenata za RTV servis i servis audio tehnike.  

 

 


 

 

Osciloskop MO 5/7 se bazira na 14 elektronskih cijevi. U vertikalnom pojačalu rade tri dvostruke triode E88CC (Ro 201, Ro 202, Ro 203), a u horizontalnom izlaznom pojačalu jedna E88CC (Ro 306). Dvije E88CC (Ro 301, Ro 302) su u krugu triggera (oblikovanje impulsa za sinkronizaciju i prag okidanja vremenske baze). Jedna dvostruka trioda E88CC (Ro 303) te dvije kombinacije pentoda-trioda E80CF (Ro 304, Ro 305) rade u krugu generatora pilastog napona za vremensku bazu.

U napajanju radi ispravljačica EZ80 (Ro 3) ali također i selenski ispravljački elementi: jedan diodni mosni ispravljač i još četiri zasebne ispravljačke diode. Naponi +B (100 V) i –E (-120 V) dobivaju se preko dva regulatora napona sa serijski vezanim regulacijskim pentodama. U regulatorima napona rade dvije pentoda-triode PCL82 (Ro 2, Ro 4) i pentoda PL84 (Ro 1). Osim toga, koristi se i naponska regulatorka STV 85/8.

 


 

Iako je MO 5/7 jednostavan osciloskop sa osnovnim mogućnostima, već po broju ugrađenih elektronskih cijevi je jasno da se radi o nešto naprednijem uređaju tog tipa. Naponi napajanja otklonskih pojačala i generatora vremenske baze su visoko stabilizirani elektroničkim regulatorima. Sam mrežni transformator ima desetak sekundarnih namotaja za različite napone kako bi se što više smanjila uobičajena upotreba otpornika za padove napona, što je najjeftinije ali po pitanju stabilnosti i najlošije rješenje za osiguranje potrebnih napona za elektronske cijevi. Sama shema generatora vremenske baze je također puno složenija od onih koje najčešće viđamo u sličnim osciloskopima kako bi se osigurala fina regulacija te stabilna frekvencija oscilacija.

U prijašnjim objavama o cijevnim osciloskopima detaljnije sam objašnjavao način rada otklonskih pojačala i generatora (oscilatora) pilastog napona za horizontalni otklon (vremensku bazu). Danas vjerojatno više nikoga ne zanima proučavanje takvih cijevnih sklopova jer je za potpuno razumijevanje istih potrebno uložiti dosta truda i vremena, a to znanje se onda nema gdje praktično primijeniti. Čak i oni koji se zabavljaju popravcima i restauracijama starih cijevnih uređaja, probleme uglavnom rješavaju pojedinačnom provjerom elektronskih cijevi, zamjenom vizualno sumnjivih pasivnih komponenti, te metodama pokušaja i promašaja. Stručno ispitivanje i traženje kvara je specifično za svaki elektronički uređaj. Potrebno je proučiti i razumjeti čitavu elektroničku shemu, pronaći sve komponente i mjerne točke na šasiji uređaja, te uz pomoć oscilograma i drugih podataka iz servisne dokumentacije sustavno provjeravati određene sklopove.

Cijevni uređaji se obično sastavljaju „slojevito“, odnosno na šasiju se montira elektronička pločica, a zatim se ista povezuje zalemljenim žicama. Tako jedna preko druge može biti montirano više pločica i drugih konstrukcijskih elemenata koje su sve međusobno isprepletene poveznim žicama. Ovo je prilično nespretno za kasniji servis jer se ponekad mora odlemiti na desetke žica i demontirati nekoliko elemenata da se uopće dobije pristup do neke komponente. Naravno, čim smo razlemili i rastavili neke komponente, provjera rada ili provjera uspješnosti popravka je nemoguća prije nego se sve opet zalemi i sastavi.

Kod osciloskopa MO 5/7 osiguran je osiguran lak fizički pristup samo zamjeni elektronskih cijevi. Tiskanim vezama na pločici sa elementima horizontalnog otklona i vremenske baze pak je nemoguće pristupiti bez da se razlemi desetak žica i razmontiraju razni konstrukcijski elementi. Neke komponente su montirane posvuda po vanjskom i unutrašnjem dijelu šasije te je bez montažne sheme teško uopće locirati iste. Za naš osciloskop smo našli samo elektroničku shemu, no svakako bi puno pomoglo da imamo i montažnu shemu kao i neki opći opis rada sklopova i karakteristične napone i valne oblike na pojedinim točkama što je obično i sadržano u potpunoj servisnoj dokumentaciji. Na našoj elektroničkoj shemi su srećom naznačene neke točke sa očekivanim naponima i valnim oblicima na istima.

Mnogi manje iskusni elektroničari misle da će nabavkom elektroničke sheme odmah popraviti svoj uređaj. Međutim, čak i da razlučimo funkciju svih sklopova na shemi, većina kvarova može imati više različitih uzroka i često ono što nam se na prvi pogled čini očito ili najvjerojatnije ne treba biti i stvarni ili jedini uzrok kvara. Prije nego se krene u nabavu neke skupe ili rijetke komponente svakako se potrebno dobro uvjeriti da je ista stvarno neispravna, a onda pronaći i uzrok zbog čega je otkazala. Nismo ništa napravili ako zamijenimo neku komponentu, koja odmah opet otkaže jer nismo uklonili uzrok njenog pregaranja.

 


 

Na našoj shemi se jasno raspoznaju tri osnovne cjeline: krugovi mrežnog napajanja (lijevo), vertikalno otklonsko pojačalo (gore) i horizontalno otklonsko pojačalo sa vremenskom bazom (dolje). Tako su po prilici i razdvojene ove cjeline kod montaže šasije osciloskopa.

 

Mrežni transformator i elektronske cijevi za ispravljanje i regulaciju napona napajanja.

 

Tiskana pločica sa dijelom mrežnih komponenti. Uočava se ispravljačka selenska dioda E 500 C 12-c za ispravljanje napona od 203 V i naponska regulatorka STV 85/8.

 

Osim na tiskanim pločicama, kondenzatori i druge komponente su također montirani svuda po šasiji. Iza ovih kondenzatora, ispod oklopa CRT cijevi, montirana je jedna visokonaponska selenska dioda E 1000 C 3-c koja se može zamijetiti tek dobrim pregledom šasije. Na slici desno je ispravljačka selenska dioda E 500 C 12-c za ispravljanje napona od 203 V.

 

Mosni selenski ispravljač B390 C170 za anodni napon 295 V, visokonaponska selenska dioda E 1000 C 3-c koja sa još jednom takvom diodom i pripadajućim kondenzatorima čini udvostručivač napona na liniji 560 V za CRT cijev. Desno se vidi selenski ispravljač E125 C80 za liniju 78 V.

 


 

Elementi vertikalnog otklonskog pojačala.

 

Elementi vertikalnog otklonskog pojačala.

 

 

Elementi horizontalnog otklonskog pojačala i vremenske baze.  

 

Elementi horizontalnog otklonskog pojačala i vremenske baze.  

 

Otklonska pojačala za osciloskopske cijevi su uvijek diferencijalnog tipa. To znači da na izlazu moraju davati dva otklonska napona koja su jednake vrijednosti ali suprotnog polariteta. Stoga se na shemama takvih pojačala jasno vide dvije simetrične linije pojačala, jedna za pozitivni, a druga za negativni napon. U našem slučaju se za otklonska pojačala koriste dvostruke triode (E88CC) gdje se jedna sekcija triode koristi za pojačanje pozitivnog, a druga sekcija za pojačanje negativnog napona. Time su za obje linije pojačanja osigurane triode približno istih karakteristika.

Vertikalno pojačalo gotovo uvijek ima više stupnjeva pojačanja od horizontalnog pojačala jer se želi postići što bolja vertikalna osjetljivost osciloskopa. Napon iz horizontalnog pojačala ovisi o ugrađenoj osciloskopskoj cijevi (CRT), odnosno o tome koliki diferencijalni napon je potreban za puni otklon. U pravilu, kod osciloskopskih cijevi je napon za vertikalni otklon oko tri puta manji od onog za horizontalni otklon, odnosno cijev je osjetljivija na vertikalni otklon. Visina potrebnog napona za otklon jako ovisi o visini i omjeru napona na drugim elektrodama cijevi (omjer anodnog napona i napona na 4. rešetki) i on može biti prilično različit za različite uvjete napajanja cijevi. Tako prema podacima za našu osciloskopsku cijev DH7-78 napon za horizontalni otklon može biti u granicama 18-40 V, a napon za vertikalni otklon u rasponu 7-14 V. Anodni napon može biti u granicama 1200-4000 V i on je u našem slučaju minimalan (1740-500=1250 V) jer su onda potrebni i manji otklonski naponi. U svakom slučaju proračun kruga za napajanje osciloskopske cijevi mora biti pažljivo izveden kako bi se s jedne strane dobili najbolji mogući otkloni i podešavanja (svjetlina, fokus, astigmatizam), a s druge strane kako bi se osigurala optimalna konstrukcija otklonskih pojačala sa što nižim naponima i što manje stupnjeva pojačanja.

Osim izlaznog napona iz otklonskih pojačala, važna je i frekvencijska linearnost pojačala jer o tome ovisi maksimalna frekvencija koja se može mjeriti osciloskopom. U našem slučaju linearnost vertikalnog pojačala je do 5 MHz (-3 dB), a linearnost horizontalnog pojačala je do 2 MHz (-3 dB). Povećanjem frekvencije iznad ovih vrijednosti pojačanje pojačala pada, amplituda prikazanog signala se počinje značajno smanjivati (više od -3 dB) i osciloskop više ne prikazuje ni približno točne amplitude. U horizontalnom prikazu pak se pojavljuju problemi sa punim otklonom (slika se sužava) te sa rezolucijom i stabilnosti prikaza. U tim uvjetima nije moguće točno mjeriti frekvenciju prikazanog signala.

U osciloskop MO 5/7 je ugrađen sklop za automatsku vremensku bazu jer se ista može sinkronizirati sa frekvencijom ulaznog (promatranog) signala. To je relativno složeni sklop koji uključuje generator pilastog napona, odnosno kombinaciju generatora rampe (rastućeg napona) i Schmittovog okidnog sklopa. Tu je i krug za sinkronizaciju vremenske baze koji iz ulaznog signala, a s obzirom na frekvenciju, amplitudu i polaritet istog) stvara trigger impulse za sinkronizirano okidanje generatora pilastog napona. Osim toga sinkronizirano se generiraju i impulsi za gašenje povratnog traga elektronske zrake u CRT cijevi. Ovo sklopovi kod boljih osciloskopa mogu biti izuzetno složeni, no o njima ovisi koliko će osciloskop biti sposoban prikazati različite kompleksne valne oblike.

 


 

Testiranju ovakvih starih cijevnih uređaja je potrebno pristupiti s oprezom. Mogli smo vidjeti kako ovaj osciloskop sadrži puno filtarskih elektrolitskih kondenzatora za visoke napone koji su posebno osjetljivi na zub vremena i mogu posve izgubiti funkciju ili preći u kratki spoj. Najbolje je napajanje polako podizati preko variaka, postepeno od recimo 30 V pa do punog napona 220 V i pri tome stalno pratiti potrošnju struje. Kako je navedeno na pločici uređaja, potrošnja struje bi trebala biti maksimalno oko 500 mA. Ako se primijeti stalni porast, prekoračenje iznad 20% od nominalne vrijednosti ili bilo kakva stalna promjena struje, to je znak da nešto nije u redu. Struja se treba brzo stabilizirati na nominalnoj vrijednosti. Male promjene su moguće kako se uključuju ili isključuju pojedine kontrole, no stoga kod prvog uključivanja ne diramo ništa nego samo pratimo struju i zagrijavanje komponenti na šasiji. Za to nam ne treba termalna kamera, no ako se osjeti miris gorenja ili dim svakako je uređaj u kvaru i mora se isključiti iz daljnjeg napajanja.

U našem slučaju je prvo uključivanje na napon prošlo u redu i potrošnja struje je stabilna na oko 400 mA. Sve elektronske cijevi svijetle, no na ekranu osciloskopske CRT cijevi nema nikakvog prikaza, nema čak ni naznake prikaza na bilo kojem položaju kontrola. Grijanje CRT cijevi također svijetli tako da je vjerojatno problem u visokom naponu. Moguće je i da otklonska pojačala skreću zraku daleko izvan područja prikaza ekrana, no onda bi se morao pojaviti barem neki kratkotrajni trag kod prebacivanja kontrola ili barem kod isključenja osciloskopa.

Kako god bilo, sa visokim naponom se ovdje sigurno neću zabavljati jer su komponente i žice stare i dotrajale, a ključne mjerne točke su teško dostupne duboko u metalnoj šasiji. Vrlo lako se može napraviti nehotični kratki spoj visokog napona na šasiju, dodirnuti neki metalni dio pod naponom od nekoliko stotina ili tisuću volti, a kod dužeg ispitivanja uređaja pod naponom u svakom trenutku može u lice eksplodirati kakav kondenzator ili se zapaliti kakav otpornik.

Ovdje bi trebalo prvo razlemiti, rastaviti i očistiti čitav osciloskop što uključuje i čišćenje električnih kontakata višepolnih sklopi i potenciometara. Nakon toga je potrebno odlemiti sve elektrolitske kondenzatore, a onda, koliko je to moguće, ispitati sve pasivne komponente na pločici, uključujući i mrežni transformator. Naime, kad su sa pločice odlemljene povezne žice i kondenzatori te izvađene elektronske cijevi, veća je šansa da ćemo ispravno moći izmjeriti vrijednosti preostalih otpornika i kondenzatora na pločici bez da se odlemljuju. Kod ovako starih uređaja nominalne vrijednosti otpornika i kondenzatora mogu se vremenom drastično promijeniti iako komponenta vizualno i dalje izgleda posve dobro. Nakon zamjene komponenti treba provjeriti izolaciju na svim poveznim žicama i zamijeniti one dotrajale. Jasno je da je sve ovo ogromni posao koji traži puno vremena i strpljenja. Čak i kad se popravi sve što se može, nikad se ne zna kada će otkazati koja elektronska cijev, CRT ili transformator, što je onda vrlo teško i skupo za nabaviti i popraviti, često opet bez ikakve garancije. Tko zna u kakvom su stanju dotrajalosti selenski ispravljači, potenciometri i sklopke …

 

 

Višepolne i višesegmentne sklopke te kombinirani potenciometri kontrola horizontalnog otklona i vremenske baze. Čišćenje svih ovih kontakata zahtijeva preciznost, strpljivost i vrijeme, a nekad ih je jednostavno nemoguće restaurirati.

 

Nije pametno igrati se sa uređajem u kojem svakog trena može nešto eksplodirati, zapaliti se ili probiti na masu, a uz to je veliki broj točaka pod visokim naponom. Stoga, što se tiče našeg osciloskopa, uživali smo malo razgledati i proučiti konstrukciju te ugrađene vintage elektroničke komponente. Nema nikakve računice forsirati njegov popravak jer ovaj osciloskop danas više nema uporabnu vrijednost i nije pouzdan za dugotrajan rad ni u jednom segmentu ugrađenih sklopova. Niskonaponski elektronički sklopovi i uređaji su jedno, no kad imamo stari uređaj sa naponima opasnim po život koji baš i nije konstruiran po visokim sigurnosnim standardima, bolje ga je pustiti na miru. Ovaj osciloskop će imati najveću vrijednost ako završi na polici nekog muzeja ili privatne zbirke, no kako sada glede toga kod nas stoje stvari, vjerojatnija sudbina mu je zaborav, smeće ili reciklaža. Zaljubljenika u staru dobru elektroniku je sve manje, ljudi se danas jedva nose i sa modernom sveprisutnom elektronikom, tako da je ova objava vjerojatno i posljednji pozdrav sa našim Oszillographom MO 5/7.

Leave a comment

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)