Danas recikliramo količinu od oko 250 raznih električnih i kvarcnih baterijskih mehaničkih (analognih) satova iz perioda od 1960-tih godina na dalje.
Ovi satovi su sakupljani i sačuvani iz više razloga:
- U kući je uvijek dobro imati više zidnih i stolnih satova. Satovi se tako mogu postaviti na sve zidove i namještaj u sobama, te na vanjske terase, drveća i dvorišta. Ovo onda isključuje potrebu za nošenjem ručnog sata jer gdje god se nalazite i gdje god se okrenete možete vidjeti točno vrijeme na jednom od postavljenih satova 🙂
- Kućni satovi su relativno točni, no relativna točnost nije isto što i apsolutna točnost. U trgovini ne možete provjeriti tolerancije, odnosno pogreške mjerenja vremena većine satova iz ponude široke potrošnje. Stoga je najbolje kupiti više satova, zadržati samo one koji se kroz godine pokažu najtočnijim, a ostale vratiti u trgovinu uz jasno argumentiranu reklamaciju 🙂
- Kućni satovi su relativno pouzdani, no relativna pouzdanost nije isto što i apsolutna pouzdanost. Uvijek je bolje pouzdati se u stotinu satova, nego samo u jedan 🙂
- Kad imate nekoliko stotina različitih satova, kroz određeni period se jasno pokaže koji modeli su najtočniji i najpouzdaniji. Poslije možete nastaviti kupovati samo te modele satova 🙂
- Kućni električni i elektronički satovi rade na baterije. Baterije pak se najviše isplati kupovati u većim količinama jer je tada cijena po komadu manja. Za veću količinu baterija je onda svakako potrebno imati i veću količinu satova. Logično, zar ne 🙂
- Neke ljude živcira svake godine pomicati sat unaprijed pa onda opet unatrag. Ovo se može izbjeći montiranjem dva sata jednog do drugog tako da jedan sat pokazuje ljetno, a drugi zimsko vrijeme. Iako je za ovo potrebna dvostruka količina satova, te satove postavljate samo jednom, dok bi pomicanje kazaljki morali ponavljati svake godine dva puta. Uz svu užurbanost današnjeg života, takav dodatan stres doista nije nikome potreban 🙂
- Neki puta vam je važna točnost vremena na sekundu, a nekada vam je dovoljna točnost na minutu ili na nekoliko minuta, nekada čak i vremenski okvir od pola sata ne igra važnu ulogu. Stoga nije loše postaviti satove koji mogu pokazivati vrijeme na više razina točnosti. Tako imamo satove koji imaju kazaljku za sekunde i one koji to nemaju. Neki satovi imaju cifere (skale) sa podjelama na svaku minutu, neki na svaki sat, neki na svaka tri sata, a neki ni nemaju podjele. Također, neki satovi imaju ispisanih svih 12 brojeva, neki samo četiri broja, a neki su potpuno bez brojeva. Svakako je praktično kombinirati više ovakvih satova, kako bi mogli pratiti vrijeme na onom satu koji nam u tom trenutku najviše odgovara po preciznosti prikaza 🙂
- U slučaju nuklearne katastrofe, većina elektronike će prestati raditi. Kad se kaže „većina elektronike“ to svakako ne znači i sva elektronika. Ako imate jedan ili dva elektronička sata, velika je vjerojatnost da će oba prestati raditi. No ako imate nekoliko stotina takvih satova, velika je vjerojatnost da će jedan ili dva preživjeti razorni elektromagnetski val. O ovome bi posebno trebali razmisliti preperi i ostali vlasnici nuklearnih skloništa koji za sada još u njima ne borave stalno i stoga ne mogu stalno navijati čisto mehaničke satove.
- Vezano uz točku 8. glede nuklearnog udara, na elektromagnetsko zračenje su navodno imuni i satovi sa elektronskim i Nixie cijevima. Međutim, kad pogledate cijenu tih satova odmah je jasno da ćete jeftinije proći ako kupite 500 kvarcnih satova umjesto jednog sa elektronskim cijevima. Pametnom dosta 🙂
- Današnja jeftina potrošačka elektronika je uglavnom neisplativa za popravak i servis, dijelovi i komponente su nedostupni u slobodnoj prodaji. Tome se može doskočiti kupnjom više jednakih satova. Na taj način se sat koji otkaže, uvijek može popraviti iz dijelova izvađenih iz ispravnog sata. Mnogi će sad pametovati zašto popravljati neispravan sat istim takvim ispravnim satom. Pa zato jer je uvijek dobro popraviti ono što se popraviti može, ne treba sve odmah bacati u smeće. Također, ne treba sve uvijek gledati kroz novac. Popravak kvarcnog sata svakako podiže razinu tehničkih vještina i znanja pojedinca, pomiče granice motoričkih sposobnosti, unaprjeđuje vizualnu percepciju (pogotovo ako se radi bez urarskog povećala), testira otpornost živčanog sustava te općenito doprinosi samosvijesti, samopouzdanju i samopoštovanju sebe kao osobe. Čak i ako popravak ne uspije od prve, još uvijek imamo zalihu od nekoliko desetaka istih satova, pa se postupak može ponoviti. To je učenje iz vlastitih pogrešaka 🙂
Mogli bi unedogled nabrajati zašto je posjedovanje 200 ili 300 kvarcnih satova uvijek bolje od posjedovanja samo 2 ili 3 takva sata. Ako cijelu stvar promatramo sa gledišta jednog hobi elektroničara i ljubitelja starih elektroničkih uređaja (danas već zanat u izumiranju) različiti oblici i veličine satnih stakala mogu vrlo dobro poslužiti za popravak polomljenih stakala primjerice nekih mjernih instrumenta. Naravno, iz prakse je poznato da su šanse da staklo nekog sata odgovara staklu nekog instrumenta realno vrlo male. Međutim, te šanse se ipak eksponencijalno povećavaju ako imamo na raspolaganju nekoliko stotina takvih stakala. Štoviše, čak i da ni jedno staklo baš ne odgovara u potpunosti, uvijek je dobro imati više takvih stakala na zalihi jer rezanje i prekrajanje stakla u elektroničkoj (umjesto staklarskoj) radionici rijetko uspije od prve.
Nekoliko desetaka okruglih i četvrtastih satnih stakala iz nekoliko stotina satova. Do razlike u količini je došlo jer većina satova ima prozirnu plastiku umjesto stakla.
Jedna stara pjesma sa ovih prostora kaže: „Zaustavite Dunav i kazaljke stare…“. Dunav stvarno ne znam kako zaustaviti no kao kompenzaciju sam trajno zaustavio nešto malo više što starih što novih kazaljki 🙂
Netko sa nedovoljnim tehničkim znanjem mogao bi pomisliti kako su ovo kvarcevi izvađeni iz kvarcnih satova. Točan odgovor je da je ovo zapravo mramor izvađen iz kvarcnih satova. Mramor u kvarcnim satovima ne služi za osiguranje precizne frekvencije oscilatora, nego za dodavanje težine laganim plastičnim kućištima kako bi stolni satovi mogli koliko toliko stabilno stajati na stolu (i drugom namještaju). Često u svojim objavama ističem kako su Kinezi vrlo inovativni glede iskorištavanja i recikliranja otpada svih vrsta kao i zastarjelih komponenti, uređaja i aparata općenito.
Kvarcni satovi sadrže vrlo malo metala kao i drugih sekundarnih sirovina općenito. Uglavnom je to plastika, a nju se danas samo rijetki odlučuju ozbiljno reciklirati. Unatoč silnim „zelenim“ konferencijama i pokretima, medijskim natpisima i političkim pompama, većina plastike na kraju završi u prirodi.
Električni i kvarcni mehanizmi satova.
Ono što nas u cijeloj ovoj priči može malo zanimati, to su električni i elektronički (kvarcni) mehanizmi satova. Odmah treba reći kako postoji veliki broj patenata glede tih mehanizama. Mi ćemo proći samo one koje smo zatekli u ovim našim satovima. Glede toga, u objavi Električni sat Metamec Lighted Dial opisali smo satni mehanizam koji pogoni mali jednofazni sinkroni elektromotor koji radi na naponu i frekvenciji gradske mreže (200-250 V, 50 Hz). Točnost takvog sata isključivo ovisi o točnosti frekvencije gradske mreže, a nju elektrodistribucija općenito gledano održava prilično točnom. Veliki broj elektromehaničkih pa i posve elektroničkih satova iz prošlog stoljeća kao frekvencijski standard koristi upravo frekvenciju gradske mreže. Ovdje pak ćemo se baviti samo baterijskim satovima gdje praktično svi rade na jedan baterijski članak od 1,5 V.
Njemački električni satovi iz 1960/70-tih godina proizvođača Diehl, Kienzle i Hettic.
Krećemo od najstarijih električnih satnih mehanizama iz 1960/70-tih godina. To su u osnovi posve mehanički satovi sa oprugom kojima je samo dodan električni pogon za njihovo automatsko navijanje.
Mehanički sat sa automatskim električnim navijanjem Atlanta Electric njemačkog prozvođača Kienzle (Kienzle 606e mehanizam).
Ovaj sat ima elektromagnet sa kotvom spojen kao vibrator (spojen na napon kontinuirano se pali i gasi). Kada pogonska opruga sata dođe blizu kraja otpuštanja, mehanički se aktivira električna sklopka koja pokreće elektromagnetski vibrator. Vibracije kotve mehanički navijaju oprugu sata. Kada je opruga napeta do kraja, sklopka elektromagneta se deaktivira.
Mehanički sat sa automatskim električnim navijanjem Diehl Electro njemačkog prozvođača Diehl.
Kod ovog sata se za navijanje opruge koristi mali istosmjerni elektromotor. Električna sklopka istog se mehanički aktivira kad je opruga sata otpuštena za jedan okret i jednako tako se sklopka deaktivira kada elektromotor ponovno navije oprugu za jedan okret. Ovakvi satovi obično imaju male opruge te se navijanje ponavlja svakih nekoliko minuta.
Satni mehanizam sa impulsnim električnim njihalom sa permanentnim magnetima i fiksnim zavojnicama, njemačkog proizvođača Hettic (mehanizam W41).
Pogonski mehanizam ovog sata je svojevrsno električno njihalo. Na diskovima (rotoru) njihala nalaze se permanentni magneti, a u blizini njih je postavljena fiksna zavojnica. Zavojnica dobiva električne impulse i stvara impulsno magnetsko polje. To magnetsko polje podržava konstantno njihanje njihala sa permanentnim magnetima.
Međutim, oscilator koji šalje električne impulse na zavojnicu nije elektronički. Točna frekvencija njihanja njihala je ovdje određena mehanički, samim njihalom i za ovaj mehanizam iznosi 2,5 Hz. To je svojevrsni samo-pobudni oscilatorski sklop sa tranzistorom. Impulsna pobuda za otvaranje tranzistora dolazi od samog njihala sa magnetima. Tako čitav sistem sadrži dva elektromagnetska sistema: jedan za podržavanje njihanja njihala i jedan za indukciju pobudnog impulsa za tranzistor. Ovakav mehanizam smo već opisali u objavi Zidni radio-sat MusiClock.
Satni mehanizam Hettic W41 je malo specifičan jer sadrži namjenski integrirani krug TAA 780. To je jednostavni integrirani krug koji sadrži svega dva tranzistora, dva otpornika i diodu. Tranzistor T1 je radni (izlazni), a T2 je služi za pobudu T1. Jasno se vidi da je u emiterski krug T1 spojena impulsna zavojnica i ona će dobiti napon kad je T1 otvoren. Otvaranjem tranzistora T1 pak upravlja tranzistor T2 kojemu je na bazu spojena senzorska zavojnica.
Princip rada (stabilnog njihanja) njihala temelji se na ciklusima ponavljanja koji uključuju dovođenje struje na impulsnu zavojnicu kad je tranzistor otvoren i dovođenje induciranog napona preko senzorske zavojnice kad je tranzistor zatvoren. Mali pomak njihala sa magnetima inducirati će u senzorskoj zavojnici spojenoj na bazu tranzistora T2 mali strujni impuls, dovoljan da na kratko otvori tranzistor T2, a time posljedično i tranzistor T1. Otvaranjem tranzistora T1 struja preko emitera poteče kroz impulsnu zavojnicu, a stvoreni magnetski tok odgurne impulsni magnet i stvori novi njihaj. Njihalo se zatim vraća (pomoću povratne spiralne opruge) te novi prolazak senzorskog magneta pored senzorske zavojnice opet stvara napon koji otvara tranzistor i ciklus se ponavlja.
Satovi sa ovakvim mehanizmom izumljeni su u 1950-tim godinama, dakle vrlo brzo nakon izuma tranzistora (koji je službeno predstavio Bell Labs 1948. godine). Većina tih mehanizama sadrži samo jedan tranzistor, što ćemo vidjeti i na slijedeća dva primjera.
Njemački (GDR) satni mehanizam sa impulsnim električnim njihalom sa permanentnim magnetima i fiksnim zavojnicama iz 1968. godine.
Ovaj mehanizam ima odvojenu impulsnu i senzorsku zavojnicu (nemaju zajedničku spojnu točku), a elektronika osim tranzistora sadrži još samo dva kondenzatora i jedan otpornik. Vidi se da je impulsna zavojnica u krugu kolektora, a senzorska zavojnica u krugu baze tranzistora. Najjednostavnije izvedbe ovakvih satnih mehanizama od elektronike sadrže samo jedan tranzistor.
Satni mehanizam sa impulsnim električnim njihalom sa permanentnim magnetima i fiksnim zavojnicama nepoznatog porijekla.
Elektronika ovakvih satnih mehanizama može biti izvedena na sve moguće načine. Negdje je impulsna zavojnica u kolektorskom, a negdje u emiterskom krugu, bez obzira na tip tranzistora (PNP, NPN). Senzorska zavojnica za bazu tranzistora može dijeliti jedan kraj namotaja sa impulsnom zavojnicom ali može biti i potpuno odvojena. Obično se koristi jedan tranzistor, no ponegdje su upotrijebljena dva tranzistora (upravljački i izlazni) bilo u diskretnoj ili integriranoj izvedbi. Jasno je da inducirani impuls u senzorskoj zavojnici ne može biti velike amplitude te se stoga najčešće koriste germanijski tranzistori zbog manjeg pada napona od silicijskih tranzistora. U slučaju silicijskih tranzistora koriste se dva komada zbog većeg pojačanja, no ponegdje radi jedan silicijski tranzistor.
Sve zapravo najviše ovisi o izvedbi zavojnica. Vidjeli smo da su to zavojnice sa velikim brojem namotaja tanke lak žice (i do nekoliko tisuća namotaja) kako bi se inducirale što jače struje u senzorskoj zavojnici i stvaralo dovoljno jako magnetsko polje u impulsnoj zavojnici (s obzirom na nizak napon napajanja od 1,5 V i potrebom za što manjom potrošnjom struje (tipično 100-200 µA). Mogli smo primijetiti da je impulsna zavojnica obično crvene (bakrene) boje, a senzorska je sa lakom zelene boje. Te dvije zavojnice se na specifičan način motaju i isprepliću u zajednički kolut.
Brzina rada njihala sa magnetima mora biti što veća kako bi se inducirao veći napon u senzorskoj zavojnici. Stoga ta njihala rade iznad 1 Hz, tipično frekvencijom 2,5 Hz.
Sada prelazimo na kvarcne mehanizme. Pogon takvih mehanizama je samostalni kvarcni (kristalni) oscilator frekvencije tipično 1 Hz (ponegdje 2 ili više Hz). Bipolarni napon iz ocilatora pokreće mali jednofazni koračni elektromotor Lavetovog tipa. To je konstrukcijski vrlo jednostavan elektromotor. Na armaturi statora se nalazi jedna zavojnica, a rotor je permanentni magnet sa dva pola.
Krećemo prvo sa ranim primjerima kvarcnih satova. Opet imamo jedan satni mehanizam njemačkog proizvođača Kienzle. Prvo što se može primijetiti to je da se ne koristi uobičajeni kvarc na 32,768 kHz nego je ovdje ugrađen kvarc na visokih 4,194304 MHz.
Osnovna frekvencija od 32,768 kHz za kvarcne satove je odabrana jer se binarnim dijeljenjem lako dobiva frekvencija od 1 Hz. Frekvenciju od 32 768 Hz je potrebno 15 puta podijeliti sa 2 što je lako izvedivo različitim jeftinim binarnim djeliteljima. Kristal upravo ove frekvencije je odabran iz više praktičnih razloga. Kristali te frekvencije se mogu izvesti u vrlo malim dimenzijama, frekvencija je dovoljno visoka da bude nečujna za ljudsko uho ali i dovoljno niska da potrošnja struje i sama cijena izrade takvih kristala ostane na umjerenoj razini.
Frekvenciju našeg kvarca od 4,194304 MHz je potrebno 22 puta podijeliti sa 2 da se dobije frekvencija od 1 Hz. Iako je frekvencija od 32,768 kHz danas gotovo postala standard za sve kvarcne satove, raniji modeli su mogli imati i druge frekvencije, a nije isključeno da i neki moderni satovi rade sa kristalima drugih frekvencija. U svakom slučaju, stabilni oscilator koji bi izravno radio frekvencijom 1 Hz je vrlo teško konstruirati, te se rade oscilatori viših frekvencija koje se zatim dijele do potrebnih 1 Hz.
Kristalni oscilator i binarni djelitelji frekvencije sadržani su u namjenskom integriranom krugu ICM 1115A. Ovaj integrirani krug omogućava i jednostavnu funkciju tonskog alarma.
Snimak pokazuje signal na izlazu za koračni motor (pinovi 3 i 5). Jasno se vidi bipolarni impulsni izlaz koji se mijenja svake sekunde.
Ovo je snimak na pinu za signal alarma (pin 6). Prema tvorničkim podacima za ICM 1115A na ovom izlazu bi trebali dobiti tonski signal iz kombinacije tri binarne frekvencije: 1 Hz, 8 Hz i 2048 Hz. To je osnovni ton frekvencije 2048 Hz, koji je periodički prekidan kombinacijom frekvencija od 1 Hz i 8 Hz. Na našem satnom modulu se pin 6 ne koristi (nije nigdje spojen), a sa istog smo uspjeli dobiti samo signal frekvencije 64 Hz.
Svi ostali kvarcni satni mehanizmi bit će vrlo slični jedni drugima. Pogon zupčanika je preko Lavetovog elektromotora, a njega pokreće bipolarni impulsni napon frekvencije 1 Hz (2 Hz). Takav napon se dobiva iz kristalnog (kvarcnog) oscilatora obično frekvencije 32 768 Hz koja se binarnim djeliteljima (flip-flopovima) dijeli 15 puta tako da se dobije frekvencija od točno 1 Hz. Neki kvarcni mehanizmi imaju dodatne frekvencijske izvode sa lanca djelitelja tako da se dobiju tonske frekvencije (cca 1-2 kHz) za funkciju alarma ili bilo koje druge binarne frekvencije za pokretanje raznih svjetlosnih alarma, za pokretanje estetski pridodanih njihala (klatna) i slično. Generalno gledano, sva elektronika je sadržana u jednom namjenskom čipu koji je kod novih modela obično u COB izvedbi i takvim čipovima je za rad dovoljan tek vanjski kristal na 32 768 Hz.
Ovdje smo pogledali jedan moderniji kvarcni satni mehanizam (s početka 1980-tih godina) koji još uvijek nosi oznaku njemačkog proizvođača Kienzle (danas je sve Made in China). Jedino što ukazuje da je ovo relativno stariji mehanizam je namjenski čip 1440F koji je još uvijek u standardnom DIL-8 kućištu.
Kvarcni satovi sami po sebi nisu vizualno previše atraktivni pa neki modeli pokušavaju imitirati stare mehaničke satove sa klatnima kako bi se malo naglasila dinamika njihovog rada. Također i što se tiče zvuka koji proizvodi satni mehanizam, neki kvarcni satovi su posve nečujni, dok su drugi namjerno napravljeni da imaju naglašen zvuk otkucavanja sekundi kao kod starih mehaničkih satova. Ovisno o frekvenciji pogona Lavetovog elektromotora, kazaljka za sekunde se može pomicati periodično svake sekunde ili pak sa posve glatkim (postepenim) prijelazom sa jedne sekunde na iduću.
Ovdje imamo jedan kvarcni sat sa dodatnim elektromagnetskim sistemom koji pomiče „lažno“ klatno kako bi se stvorio dojam čisto mehaničkog sata. Klatno je kod ovog sata kuglica u kojoj se nalazi permanentni magnet. Ispod tog magneta je smješten elektromagnet koji se napaja impulsnim naponom. Stvoreno impulsno magnetsko polje periodički djeluje na permanentni magnet klatna (odbojnom magnetskom silom) te se onda magnetsko klatno njiše u ritmu tih perioda.
Oscilator koji impulsno napaja elektromagnet radi na istom principu kao i već opisani satni mehanizmi sa impulsnim električnim njihalom sa permanentnim magnetima i fiksnim zavojnicama, štoviše i elektronička shema je ista.
Citizen QPM-1018
Ovaj mali stolni kvarcni sat Citizen QPM-1018 je u potpunosti japanske proizvodnje i datira vjerojatno negdje s kraja 1970-tih godina. Ima analogni kvarcni sat i elektronički alarm za koji se može izabrati šest različitih melodija te još dva kombinirana zvuka zvona. Bazira se na namjenskom čipu LR34653 (Sharp). Iako je izvana već prilično pohaban još uvijek je potpuno funkcionalan. Riječ je o lijepom primjerku ranih kvarcnih satova široke potrošnje te za sada neće završiti u smeću.
Ovdje su tri primjerka sata koji imitiraju stare mehaničke budilice. Za zvono se i ovdje koriste metalne čašice i batići, no pogon batića je preko elektromotora koji na osovini obično ima ekscentrični dodatak za tu namjenu.
Satni mehanizmi ovakvih satova sa električnim alarmima imaju sklopku spregnutu sa zupčanikom za namještanje alarma i zupčanicima koji okreću kazaljke. Ta sklopka onda na određenoj poziciji rotacije zupčanika zatvara strujni krug. Kod nekih sistema, sklopka ne aktivira izravno vanjske elektromehaničke elemente za alarm, nego samo aktivira integrirani krug koji onda prosljeđuje određeni signal na određene elemente alarma. To može biti periodički prekidan istosmjerni napon za elektromotore, elektromagnete ili žaruljice alarma, a jednako tako i neka tonska frekvencija za zvučnik alarma. Vidimo da u našim primjerima prvi sistem ima samo elektromotor za pokretanje batića zvona, drugi sistem ima elektromotor i lampicu, a treći sistem ima elektromotor i zvučnik.
Sva tri sistema se baziraju na namjenskim COB čipovima tako da tu bilo kakva daljnja analiza električnih krugova nema smisla.
Ova tri kvarcna satna mehanizma vanjskim oblikom kućišta malo odskaču od drugih pa sam pogledao što je unutra. Prvi mehanizam ima integriranu zavojnicu (elektromagnet) za pomicanje nekog lažnog klatna sata, drugi ima integrirani zvučnik vjerojatno za zvukove/melodije alarma, a treći mehanizam je standardni. Opet, sva tri mehanizma se temelje na namjenskim COB čipovima.
Dva njemačka Hermle satna mehanizma sa namjenskim COB čipovima.
Ovdje je još 14 različitih tipova kineskih satnih mehanizama koji su svi vrlo slični i gotovo sigurno se svi baziraju na namjenskim COB čipovima, kako smo vidjeli i na prethodnim primjerima. Ne vidim smisao pojedinačnog rastavljanja svakog od njih.
Neki satni mehanizmi proizvode osam bipolarnih impulsa u sekundi, odnosno rade frekvencijom 8 Hz. To znači da će kazaljka za sekunde imati finiji prijelaz na svaku slijedeću sekundu (ne u jednom dugom pomaku nego u osam kratkih pomaka). Sasvim sigurno različiti tipovi kvarcnih satnih mezanizama proizvode različite frekvencije i valne oblike bipolarnih pogonskih napona no sve frekvencije imaju binarnu bazu (1, 2, 4, 8, 16 …).
Jednako kao i za stolne/zidne tako i za ručne satove vrijedi pravilo: više je bolje 🙂 Zašto nositi samo jedan sat na ruci, kad na ruci ima mjesta barem za njih pedesetak 🙂
Kvarcni mehanizmi za ručne satove jednaki su kao i za stolne i zidne satove, osim što su bitno smanjenih dimenzija.
Kvarcni mehanički satovi vjerojatno još neko vrijeme neće izaći iz mode jer su vrlo jeftini za proizvodnju, a i puno ljudi još uvijek više voli prave kazaljke umjesto digitalnih displeja. Također, za kvarcne satove gotovo da i ne postoje granice glede dizajna, oblika i veličina. Moderni digitalni smart-satovi pak za razliku od njih, koliko god se trude na svojim malim displejima prikazati što zabavnije grafike, na kraju su ipak ograničeni svojim prilično uniformnim i jednoličnim vanjskim izgledom.
No, napredak tehnologije je nezaustavljiv, te danas više nije dovoljno samo bilo gdje i bilo kada znati točno vrijeme, sada se u svakom trenutku jednako tako mora znati i svašta nešto drugo. Iako je to uglavnom veća količina posve nekorisnih, nepotrebnim, upitno točnih i diskutabilnih podataka, još uvijek stoji činjenica da je lakše imati nešto „smart“ stalno uz sebe, nego sam biti smart bez svega toga 🙂