Super Com (Entertainment Computer System 72) je kopija (klon) japanske igraće TV konzole Nintendo Super Famicom (Family Computer System), a obje su bile popularne i prodavale se tijekom čitavih 1990-tih godina.
Spomenuta Nintendo konzola je u različitim zemljama imala različite nazive, a jednako tako su i natpisi na klonovima mogli biti različiti. Slično kao što smo vidjeli kod klonova Atari 2600 konzola, osim bolje ili lošije kopiranog vanjskog dizajna, ugrađena elektronika i sistem igri se kod klonova bitno razlikuju od originala.
Dok su se kod originala igre morale kupovati posebno na vanjskim patronama (cartridge), klonovi su dolazili sa već instaliranim određenim brojem igrica, a uz to su mogli prihvaćati i originalne patrone sa igrama. Naravno, aktualni su bili i znatno jeftiniji klonovi originalnih patrona sa igrama, no čak je i njihova cijena bila dosta visoka u odnosu na cijenu same konzole, te ih je rijetko tko kupovao. Obično su instalirane igre bile dovoljne za zabavu većine kupaca tih konzola.
Iako su se klonovi Nintendo konzole reklamirali sa nekoliko tisuća ugrađenih igara, u osnovi je to bilo samo 20-tak različitih igara, dok su sve ostalo bili manje ili više izmijenjeni modovi i varijacije istih igri (početak igranja na različitim nivoima, izmijenjeni raspored elemenata na poligonima, promijenjena paleta boja i slično).
Konzola „Super Com Entertainment Computer System 72“ nosi logo austrijske uvozničko distributerske tvrtke TZS First Austria. Tvrtka primarno uvozi potrošačku elektroniku, kućanske aparate i kozmetiku za evropsko tržište, a originalno porijeklo konzole vrlo vjerojatno Kina.
Oznaka 72 u nazivu „Entertainment Computer System 72“ sugerira da ova konzola prihvaća 72-pinske patrone sa igrama (standard za evropske i američke NES konzole), dok su originalne japanske Famicom patrone bile 60-pinske. Patrone su zapravo međusobno kompatibilne i potrebno je samo koristiti odgovarajući adapter pinova za pojedini standard.
Kontroleri za igranje (joystick) kao što vidimo nisu samo tipkala (sklopke) nego i sadrže elektroniku u obliku jednog COB čipa. To je vrlo vjerojatno neki posmični registar (shift register) koji služi za multipleksiranje kontrolnih gumbi tako da svaki pojedinačni gumb ne mora imati svoju žicu za spajanje s konzolom. Vidimo da svega 5 žica implementira 10 funkcijskih tipki. Zbog svog specifičnog oblika ovakvi kontroleri su dobili naziv „dogbone“ (pseća kost).
Super Com konzole imaju jednake priključke za kontrolere (dolje), no postoje i klonovi koji nemaju oznaku Super Com te imaju drugačije priključke iako je kućište praktički isto. Gore na slici su priključci konzole koja na prednjoj strani ima samo natpis „Home Computer System“, a na zadnjoj strani model SP60 Video Computer System.
Priključak za kontroler konzole „Home Computer System“ nema elektronički multipleksirane kontrole kao Super Com konzole tako da prihvaća bilo koji kontroler (joystick) sa takvim priključkom. Na slici su različite joystick palice i svjetlosni pištolji koji svi imaju isti priključak, nisu multipreksirani, te mogu raditi na bilo kojoj konzoli koja prihvaća takav priključak. Takve su primjerice i konzole Atari 2600 klonova.
Ovdje je multipleksirani kontroler za Super Com konzolu sa 12 funkcijskih tipki.
Svjetlosni pištolj nije ništa drugo nego foto-dioda. Kad se pritisne okidač (sklopka) program igre na trenutak zatamni čitav ekran s time da istovremeno generira bijeli pravokutnik na mjestu gdje se u tom trenutku na igri nalazila meta ili mete. Ukoliko je svjetlosni pištolj bio usmjeren točno na metu (svijetli bijeli pravokutnik na tamnom ekranu) onda će preko leće upasti ta svjetlina na foto-diodu i ona će generirati električni signal. Taj signal igra prepoznaje kao pogodak.
Stvari bi bile jednostavne kad bi u igri imali samo jednu metu. Međutim, kad imamo više meta ili na ekranu treba biti zabilježeno mjesto promašaja, onda je potrebna vremenska sinkronizacija između programa igre i osvježavanja zaslona ekrana, kako bi se znalo u koju metu (koji dio ekrana) je u tom trenutku bio usmjeren svjetlosni pištolj. Igre iz 1990-tih godina su tu sinkronizaciju imale programiranu s obzirom na horizontalnu i vertikalnu frekvenciju osvježavanja (iscrtavanja, skeniranja) rastera slike kod CRT televizora. Kod LCD televizora je princip i frekvencija iscrtavanja slike na ekranu bitno drugačija od CRT televizora tako da ovi svjetlosni pištolji neće raditi na LCD televizorima i modernim televizorima općenito.
Konstrukcija svjetlosnog pištolja nije posebno precizna (optički fokusirana) te općenito nije teško pogoditi metu na ekranu (dosta širok krug oko mete se registrira kao pogodak). Svejedno, gađanje patki na ekranu je prilično zabavna igra, ne zato što ih je teško pogoditi, nego zato jer ih je teško baš sve pogoditi 🙂 Uvijek padne koncentracija na barem jednoj patki, a onda se ubrzo počne igrati na „sve ili ništa“ umjesto na pojedinačne bodove.
Čitava igraća konzola se bazira na jednom jedinom COB čipu (MC14066 sadrži samo elektroničke sklopke). Slično kao što smo vidjeli i kod Atari 2600 klonova, kristal na 26,601712 MHz za clock signal je odabran tako da lako dobije noseća frekvencija boje po PAL sistemu (26,601712 / 6 = 4,433619 MHz).
Modul sa 60-pinova je posve sigurno modul sa samim igrama. To je praktički izmjenjiva Famicom patrona sa igrama samo bez plastičnog kućišta. Na ovaj način se lako proizvode konzole sa različitim setovima igara. Međutim, jeftinije izvedbe konzoli nemaju konektor, nego je kartica sa igrama preko kratkog flat-kabla izravno zalemljena za glavnu pločicu. Jednako tako je izravnim lemljenjem spojen modul sa TV RF modulatorom i regulatorom napona napajanja.
Modul sa TV VHF I modulatorom i regulatorom napona napajanja (5 V). To su vrlo jednostavne izvedbe modulatora slike i zvuka sa svega tri ili četiri tranzistora. Takvi modulatori se uvijek rade za standardne TV kanale sa najnižim nosećim frekvencijama slike i tona kako bi oscilatori bili što manje zahtjevni za praktičnu izvedbu. U vrijeme analogne televizije najniže frekvencije je zauzimao VHF I televizijski opseg sa 2., 3. i 4. kanalom u frekvencijskom opsegu 48-68 MHz. Slijedeći 5. TV kanal je već ulazio u VHF III opseg sa nosećim frekvencijama iznad 175 MHz. Tako su RF modulatori TV konzola najčešće ugađani za 2. ili 3. TV kanal.
U osnovi TV modulator slike i tona možete napraviti već sa dva tranzistora. Primjerice, za 2. TV kanal treba vam oscilator 48,25 MHz koji se amplitudno modulira kompozitnim signalom slike (jedan tranzistor) i oscilator na 53,75 MHz koji se frekvencijski modulira signalom tona (drugi tranzistor). Za naše područje je vrijedio standard gdje je razlika između noseće frekvencije slike i tona 5,5 MHz. Analogna televizija je davno otišla u zaborav i vjerojatno nitko više neće raditi takve modulatore, no ako želite isprobati neki stari analogni televizor onda vam jedna ovakva konzola sa audio, video kompozitnim i RF TV (antenskim) izlazom može odlično poslužiti. Možda vas sve povuče da i usput odigrate kakvu igru sa konzole, posebnu onu sa svjetlosnim pištoljem 🙂
S obzirom da zbog jednostavnosti konstrukcije (i što niže cijene) TV modulatori konzola ne sadrže nikakve filtre, harmonici prodiru i na druge TV kanale (čak i na UHF opseg), na kojima se onda može uhvatiti slika slabije kvalitete ili smetnje. Naravno nema ni posebnih sklopova za limitaciju amplitude modulacijskih signala pa širina modulacije može prodrijeti i na susjedni kanal. U nekim slučajevima ćete imati dobru sliku istovremeno na 2. i 3. TV kanalu. Također, vidimo da RF modulatori kod jeftinih konzola nisu čak ni oklopljeni. Srećom je izlazna snaga mala, pa se neće dogoditi da netko u susjednom stanu hvata signal ili smetnje od TV video igre. Međutim, uz neke konzole ovog tipa se uz antenski kabao upravo isporučivala i mala antena od 20-tak centimetara (komadić tvrde žice na konektoru). Ako je televizor radio na kućnu antenu, vjerojatno se u krugu sobe (do tri metra od televizora) mogao dobiti dovoljno dobar signal i ovakvim bežičnim putem.
Konzola koja nema oznaku Super Com i dolazi sa drugačijim priključcima za kontroler u osnovi je iste konstrukcije i dolazi sa sličnim igrama kao i Super Com konzole. Vidimo da se ovdje kartica sa igrama ne spaja preko konektora nego je preko kratkog flat-kabla izravno zalemljena za glavnu pločicu (radi pojeftinjenja proizvodnje).
Od devet konzola koliko sam ih našao u ropotarnici, ispravnih je njih samo pet. Kod neispravnih je uglavnom problem u konektoru za napajanje i sklopki za uključivanje/isključivanje. Nije zapravo toliki problem ni do same sklopke već do plastičnog gumba koji se nastavlja na tu sklopku, a koji se vremenom zaprlja ili pohaba te zapinje i loše klizi po plastici. Naravno, i od šest kontrolera vjerojatno neki već malo zapinju, od prljavštine istrošenosti ili kakvih prekida na kablu/konektoru. Ovdje mi nije bio cilj detaljno testirati sve te konzole i kontrolere kao ni upuštati se u njihov popravak. Tko skuplja ili restaurira stare konzole sigurno može od svega ovoga napraviti barem dva funkcionalna i pouzdana kompleta.
Funkcionalne konzole dolaze sa instaliranih 14, 15 ili 16 različitih igara, no jedna ima čak 21 različitu igru. Iako je to mali broj igri u odnosu na Atari 2600 klonove, te iako su te igre i dalje 8-bitne, čini se da su nekako više „igrive“ i općenito djeluju bolje i zabavnije od većine onih na Atari klonovima. U konačnici, koliko god igara imali na konzoli, svatko će na kraju odabrati 2-3 favoritne koje će igrati većinu vremena 🙂
